Intimnost sa sjenkom:

Istinski zagrljaj sebe

Ono što ne želimo vidjeti u sebi postaje naša najveća snaga kada se s tim suočimo.

 

Sjedim na terasi, gledam u more i pijem svoju omiljenu kafu – latte macchiato. Gospode, koliko volim ovaj savršeno kremasti napitak!

Osjećam koliko je lijepo biti potpuno uronjena u trenutak: sunce mi grije lice, topla šolja grije dlanove, čujem svaki, i najmanji, zvuk valova i uživam. Prisjećam se koliko sam puta propustila ovakve trenutke jer sam se trudila da sve bude savršeno, romantično i „baš kako treba“.

Prolazili su dani, odmori i putovanja, a ja sam sebi obećavala da ću „sljedeći put“ biti mudrija i prisutnija, da ću dopustiti ljepoti da me vodi, da je osjetim stvarno, a ne tek na fotografijama kad sve bude gotovo.

Godine su prolazile, a ja sam ostajala ista. Trebalo mi je više od dvadeset godina iskustva i bezbroj pokušaja da naučim istinski pustiti.

Danas više ne pokušavam, jednostavno pustim. Možda sam upravo zahvaljujući zrelosti svoje kćeri napokon naučila tu lekciju. Ona je jedina znala kako da me probudi: „Pusti, molim te! Sve je kako treba, baš ovako.”

Razmišljam o sebi. O nama. O svima koji, poput mene, nastoje biti sve za sve, a premalo (ili nimalo) za sebe. Propustimo zagrljaje, izlaske i zalaske sunca, sva ta „mala“ čuda koja život čine jedinstvenim.

Susret sa sjenkom: kada se ogledalo razbije

Sjećam se trenutka kad sam prvi put ugledala svoju sjenku. Nije se pojavila u ogledalu nego u pogledu moje kćeri nakon što sam izgovorila rečenicu koja je trebala ostati neizrečena. Taj tren me i slomio i oslobodio. Osjetila sam stid, jer nije ona kriva što sam željela najbolje, a nisam znala kako do njega doći. Nisam vidjela da je sve u redu čak i kad nije u skladu s mojim idealima. Upravo ono što nije „najbolje“ gotovo uvijek jest NAJBOLJE.

 

Sjenka nije naša „zla“ strana. Ona je sve što smo potisnuli da bismo bili „dobri“, „prihvaćeni“, „voljeni“. Ona je naš unutarnji buntovnik koji vrišti iz tamnice savršenstva.

 

Bez obzira na spol, godine ili iskustvo, svako nosi sjenku. To je emocija koju negiramo jer smo naučeni da nije „prikladna“.

Mračne strane koje kriju svjetlost

Godinama sam vjerovala da je ljutnja „ružno“ osjećanje. Potiskivala sam je, osmjehivala se dok mi je srce gorjelo. Rezultat? Pasivna agresija koja je trovala odnose.

Kada sam napokon zagrlila svoju ljutnju, shvatila sam da nije destruktivna, ona je moj unutarnji zaštitnik. Ljutnja mi govori kad su mi granice narušene.  Ljutnja je kompas moje duše.

Većina nas je učena da ljutnju kontroliramo ili skrivamo, mene su učili da nije „ženstvena“.

Ali ljutnja je ljudska i čuva nešto dragocjeno u svima nama.

Druga rečenica koja mi je odjekivala: „Nemoj nikada biti sebična!“ Davali smo sebe dok nismo ostali prazne školjke, uvjereni da je to ljubav. A kako može biti sebično odmoriti se i učiniti nešto za sebe, a ne biti sebično od drugih kad traže da činimo nešto za njih dok smo iscrpljeni? Na kraju, ko je tu zapravo sebičan?

Zahvalna sam što sam se otvorila svojoj „sebičnosti“ i čula iskren šapat svoje sjenke: „Što ako sebičnost nije grijeh nego potreba? Što ako je to tvoj način da kažeš: ‘Postojim, važna sam’?” Kad sam počela birati sebe, svoje potrebe i snove, postala sam bolja majka, sestra, prijateljica, partnerica, jer sam tada napokon imala šta darovati iz srca, iz odmora, iz punine.

 

Briga o sebi nije sebičnost, to je naša odgovornost. Kako nahraniti druge ako ste sami gladni?

 

Topli poziv na intimnost

Intimnost sa sjenkom nije jednokratan čin, to je doživotni, nježan susret sa svim dijelovima sebe. Hrabrost je biti cjelovit, a ne samo „dobar“.

Vaša sjenka čeka s ljubavlju. Ne želi biti pobijeđena, nego viđena. Ne želi biti promijenjena, nego voljena.

 

Dragi moji, kad zagrlite svoju sjenku, otkrivate najdublju, najtopliju tajnu:
Niste savršeni. Nešto ste ljepše STVARNI.

U toj toploj stvarnosti leži vaša najveća snaga.

 

Tri koraka do prijateljstva sa sjenkom

Prvi korak – prepoznavanje s ljubavlju
Sjednite u tišini i usmjerite pažnju na svjesno disanje dok se tijelo u potpunosti ne umiri. Kada u sebi osjetite mir, bez osuđivanja se zapitajte:

• Što me u drugima najviše iritira?
• Kakve ljude najteže podnosim?
• Koje svoje postupke najčešće žalim?

Zapamtite: ono što nas uznemiruje kod drugih često je ogledalo potisnute sjenke i to je potpuno u redu. Budite u miru s tim otkrićem. Korisno je. Veoma je korisno.

Drugi korak – razumijevanje kroz pisanje
Zapišite sve što vam dolazi, bez precrtavanja i komentara poput „kakva glupost“ ili „otkud mi ovo?“. U ovoj fazi nije potrebno razumjeti poruku, važno je samo dopustiti da izađe. Pustite ruku da slobodno piše. Ne analizirajte istinitost ni ne mijenjajte riječi koje se pojave. Prvo je potrebno potpuno čuti sjenku da bismo je istinski razumjeli. Svaka „mračna“ strana ima pozitivnu namjeru: štiti vas na svoj način.

Treći korak – dijalog sa sjenkom
Započnite pismo riječima:

„Dragi dio mene, koji sam ignorirala/o, znam da postojiš i da nosiš važnu poruku. Sada te slušam. Hvala ti jer nastojiš da me zaštitiš! Hvala ti jer me zoveš da te čujem“

Zatim dopustite da se glas sjenke spontano izrazi: napišite sve što vam spontano dolazi, sve što vam smeta. Zatim, navedite sve što vam treba da biste se osjećali bolje. Napišite sve što vaše tijelo želi, a vi mu to svjesno ili nesvjesno uskraćujete iz straha da nećete biti prihvaćeni. Vremenom ćete primijetiti da vas svaka iritacija upozorava na nešto što je u vama i trebate pustiti. Upućuje vas na put prema većoj radosti, koji se spontano otvara kada pustite sva moranja, trebanja, riječi poput ali samo, ili još samo…

 

Sjenka kao nježan učitelj

Svaki put kada se s ljubavlju suočimo sa svojom sjenkom, postajemo cjelovitiji. Nismo samo svjetlost, u nama žive i svjetlost i sjenka, a obje su nam potrebne da bismo bili potpuni.

Iz vlastitog iskustva naučila sam:

• Ljutnja me upozorava kada narušim svoje zdrave granice prilagođavajući se drugima.

• „Sebičnost“ čuva moju autentičnost i podsjeća me da je odmor gorivo za zdrav i uspješan život.

• Nesavršenost njeguje moju ljudskost i produbljuje bliskost s ljudima oko mene.

 

Zagrljajem svoje sjenke otključavate najtišu, ali i najsnažniju istinu: stvarni ste i baš zato blistate.

 

 

P.S. Ako još niste naučili kako u tišini promatrati svoje misli i tijelo, pošaljite mi email na hello@astrolabdar.com i rado ću vam poslati vođenu meditaciju opuštanja za početnike. Ovo je jedan mali, nježni korak prema dubljoj bliskosti sa sobom.

Pišite mi slobodno, veselim se vašem javljanju. ♥ Jasna