Kad ljubav boli:

Tajne odnosa koji nas mijenjaju

 

Nijedan odnos u našem životu nije slučajnost.

Svaki dođe u pravom trenutku, na pravom mjestu, u okolnostima koje su, ma koliko ponekad izgledale teške ili zbunjujuće, upravo ono što nam treba za rast i buđenje.

Najintenzivniji odnosi su naše životne prekretnice. Oni su dragocjeni, jer nas vode do najosjetljivijih i najmoćnijih mjesta u nama, do onog trenutka kad stojimo sami pred sobom, bez maski.
Bilo da nas uzdignu do visina ili potresu do temelja, uvijek nas vode na isto mjesto: u unutarnje ogledalo, u kojem jasno vidimo ko smo, šta osjećamo, šta mislimo, u šta vjerujemo i šta trenutno nosimo u sebi.

U tim ogledalima prepoznajemo svoje radosti, ali i svoje rane.
Vidimo svoje snove, ali i svoje strahove.

Osvjetljavaju naše vrline, ali i one dijelove koje smo sakrili duboko u sjenu – ono što ne želimo vidjeti, pa smo od sebe odbacili kao neprikladno, “sramotno” ili “nedopustivo”.
Možda sada te iste dijelove prepoznajemo kod drugih, pa im – nesvjesno ili naglas – lijepimo etikete: “Kako može”, “Bože sačuvaj”, “Sramota”… i uvjeravamo se da smo ispravni, vjerujući da bi cijeli svijet to isto osudio.

A upravo ti skriveni dijelovi čekaju da ih ponovno pogledamo, jer su oni, jednako kao i naše vrline, dio nas.

Zašto su neki odnosi toliko intenzivni?

U karmičkoj astrologiji, ali i u mnogim duhovnim učenjima, kaže se da svaka osoba u naš život dolazi s razlogom.

Neki ljudi dolaze kao podrška – da nas ohrabre, prate i pruže sigurnost.
Drugi dolaze kao izazov – da nas potaknu da otpustimo ograničavajuća uvjerenja i strahove.
A treći, duboko nas uzdrmaju. Probude nas iz uspavanosti i natjeraju da pogledamo ono što inače izbjegavamo vidjeti.

Najintenzivniji odnosi često su i najvrjedniji. Poput jakog vjetra, možda nas izbace iz ravnoteže, ali nas tjeraju da učvrstimo korijenje. Nisu tu da nas slome, nego da pokažu gdje još nismo cjeloviti i da posluže kao poticaj koji ubrzava sazrijevanje.

Važno je naglasiti: u odnosima se ništa ne izdržava niti trpi. Čim osjetiš težinu na razini srca i tijela, postavi jasna pitanja: Rastem li ovdje ili ne? Lakše mi je biti u miru i balansu u ovom odnosu ili izvan njega? Bliskost sa sobom je kompas. Ako odgovor nije “da — rastem i osjećam mir”, slijedi granica ili odlazak. Ne ostaješ iz navike, straha ili krivnje.

Ako ipak odlučiš ostati, a i dalje ti nije udobno, osvijetli: Što me drži? Čega se bojim? Koju cijenu plaćam? Zašto imam potrebu ostajati u odnosu koji me smanjuje i gasi mi radost? Odgovor je u tebi, tu je polje rada: na vlastitim granicama, uvjerenjima i obrascima, ne na “popravku” druge osobe.

Mnogi ostaju u nerastućem ili bolnom odnosu zbog privida sigurnosti ili straha od samoće; kad to uvidiš i imenuješ, lakše je birati iz dostojanstva, a ne iz straha. 

Ne boli nas osoba – nego naša rana

Kada nas neko povrijedi, najčešće povjerujemo da je uzrok te boli ta osoba ili njeno ponašanje.

Istina je, međutim, suptilnija i dublja, ono šta nas boli je rana koja je već u nama, a druga osoba ju je samo dotaknula.

Možda je to osjećaj napuštenosti iz djetinjstva.
Možda strah da nismo dovoljno vrijedni.
Možda stari obrasci uvjetovane ljubavi.

Druga osoba je samo “okidač” koji nas podsjeti na ono što još nismo iscijelili.

Carl Gustav Jung je rekao: “Kad unutarnja situacija nije osviještena, ona se događa izvana, kao sudbina. Drugim riječima: kad pojedinac ostane nepodijeljen i ne postane svjestan svoje unutarnje suprotnosti, svijet nužno odigra taj sukob i rastrga se na suprotstavljene polovice.”

Dokle god ne prepoznamo šta je u nama ranjeno, privlačit ćemo odnose i situacije koje će nas podsjećati upravo na taj bolni dio jer taj dio želi biti viđen, prepoznat i prihvaćen.

 

Samoodnos – temelj svih odnosa

Postoji jedan odnos koji boji sve ostale – odnos prema sebi.

Kvaliteta naših odnosa s drugima uvijek odražava kvalitetu odnosa koji imamo sa sobom.

Kad u ogledalu vlastitog života jasno vidiš šta te iscrpljuje, ko te lomi i šta te umanjuje, dobivaš dragocjenu spoznaju: otkrivaš čemu više ne trebaš biti dostupna/dostupan. Ta spoznaja prirodno te usmjerava prema onome što te podržava, odmara i vraća tvojoj unutarnjoj snazi.

Važno je shvatiti: ne trebaš biti neko drugi niti se stalno uklapati da bi bio/la prihvaćen/a. Ako se neprestano prilagođavaš okruženju koje te ne odmara i ne raduje, istinska bliskost izmiče. Ogledalo odnosa to brzo pokaže: drugi će te poticati da se smanjuješ, imat ćeš dojam da se stalno moraš pravdati, bježati, skrivati ili braniti — samo da bi pronašao/la mir. Tada će se okolnosti posložiti tako da ćeš povjerovati kako “tako treba” da bi pripadao/la zajednici, da je “samo tako moguće”, da “samo tako funkcioniraš” i da si “samo tako siguran/sigurna”.

Najsnažnija rečenica koju često čujem na početku rada:
“Svi tako žive, to je život! Život je borba i trebaš se izboriti!”

Hajde da ovdje budemo nježni prema sebi i pitamo se: kojoj zajednici zapravo pripadam i da li želim biti dio zajednice u kojoj nisam viđena/viđen, poštovana/poštovan? Da li sam u njoj zdrav/a, opušten/a i odmoran/na — viđen/a? Da li sam pun/a energije i podiže li to okruženje moju kreativnost i vitalnost?

Tek kada upoznaš i prigrliš svoje pravo biće, otvaraju se vrata srodnosti s ljudima, mjestima i životnim okolnostima koje te uzdižu; uz koje osjećaš: “Vrijedim.” Tu se rađaju samopouzdanje, smjelost, radost i polet. Onaj duboki osjećaj: “Doma sam.”

Tada se pojavljuju nove okolnosti i ljudi koji te podržavaju, a kvalitetni stari odnosi ostaju, ali na novoj frekvenciji. Oni kojima je istekao rok učenja, polako nestaju.

Nema srodnosti s drugima dok nismo srodni sa sobom.

 

A upravo odnosi koje odbacujemo često nas bruse za tu srodnost.

 

Kao što dijamant nastaje pod pritiskom, a mišić raste nakon otpora – bol može biti signal rasta.
Niko se u teretani ne žali na bol mišića, jer znamo da je ona znak da rastemo, jačamo.
Ovo nije poziv da svjesno ulazimo u bolne odnose, već da, ako ih već proživljavamo, prestanemo tražiti “šta nije u redu sa mnom” i počnemo se pitati “čemu me ovaj odnos uči?”, “zašto sam u ovom odnosu?”

 

Što više boli, veća je poruka koju nosi i važnija je lekcija na kojoj trebamo raditi s ljubavlju.

 

Kao što nakon treninga njegujemo tijelo hranom i proteinima, tako i nakon “emocionalnog bolnog treninga” trebamo nahraniti dušu ljubavlju, razumijevanjem i jasnoćom.

 

Kada to činimo, počinjemo birati drugačije.
U nama se bude nove navike i stavovi koji nas hrane.

I tada se događa ključna promjena:
učimo reći iskreno DA onome što nas jača,
i jasno NE onome što nas iscrpljuje.

Svaki put kad iz srca kažemo NE onome što nas umanjuje, iscrpljuje ili vraća u stare obrasce, otvaramo prostor da u naš život uđu odnosi koji su usklađeni s našom novom, snažnijom verzijom sebe.

To je trenutak kad naša energija prepoznaje da smo položili test, da se više ne smanjujemo da bismo stali u tuđe okvire.

Suprotno tome, svaki put kad kažemo DA iz straha da ćemo ostati sami, iz potrebe da se svidimo ili zato što ne vjerujemo u vlastitu vrijednost, mi zapravo spuštamo svoju energiju i usporavamo vlastiti rast.

Pravo NE je čin ljubavi prema sebi.
Krivo DA je izdaja vlastite duše.

Bez krivca – samo rast

Jedna od najvećih iluzija u kojoj se gubimo jest traženje krivca kada nam život ne ide onako kako smo zamislili, ili kako smo umislili da “treba” ići.

Dok god tražimo ko je kriv, ostajemo zarobljeni u krugu optuživanja, opravdavanja i ponavljanja istih obrazaca.
Istinski pomak događa se tek kad umjesto krivnje potražimo lekciju.

Kad se zapitamo:

• Zašto sam u svoj život privukla/privukao baš tu osobu?
• Koju lekciju mi ovaj odnos donosi?
• Koje rane ili strahove u meni je dotaknuo ovaj odnos?

Od tog trenutka prestajemo kriviti druge i počinjemo preuzimati odgovornost.
A tamo gdje je odgovornost – tamo je i naša najveća snaga.
Snaga da prestanemo biti žrtva okolnosti  i da počnemo birati drugačije iz unutarnje moći.

I tada shvatamo da najteže lekcije često dolaze upravo od ljudi koji nas najviše dirnu bilo svojom ljubavlju, bilo svojom boli.

 

Kada se odnos osvijetli, sve drugo počinje teći

 

Kvaliteta naših odnosa ogledalo je kvalitete našeg unutarnjeg života, koliko smo usklađeni s onim što mislimo, osjećamo i činimo.
Jer ono što činimo uvijek je vođeno onim što osjećamo i mislimo, samo toga nismo uvijek svjesni.

Kada se približimo sebi, upoznamo svoje obrasce i navike, kada odnos osvijestimo i iscijelimo – mijenja se energija cijelog našeg bića:

• zdravlje se lakše obnavlja,
• novac teče slobodnije,
• kreativnost se budi,
• duhovni rast postaje prirodan.

Rodili smo se iz odnosa, rastemo kroz odnose, a iza nas ostaju tragovi odnosa koje smo živjeli. Oni su svjedočanstvo našeg postojanja.

Odnos kao sveto ogledalo

Odnose možemo gledati samo kroz prizmu sreće i boli, ili ih možemo gledati kao sveta ogledala.
U njima ne vidimo samo sebe onakve kakvi jesmo, u njima vidimo ono što tek možemo postati.
Vidimo svoje istinsko biće koje želi biti slobodno, priznato, poštovano i voljeno.

Zato, gledajmo na svaki odnos kao na priliku da se brusimo u dijamant.
Jer ako mu pristupimo svjesno, on nas vodi iz tame nesvjesnog prema svjetlu spoznaje.
Ako mu pristupimo iz krivnje, ostajemo u krugu boli i to ćemo zvati sudbinom, slučajnošću ili “takvim životom”.

Odluka je uvijek na nama:
hoćemo li ogledalo razbiti ili ćemo u njega pogledati i dopustiti mu da nam kaže gdje trebamo dodati još malo boje, nježnosti i istine.

 

Zagrljaj,

Jasna

 

Bliskost srcu — mjesečna tematska meditativna druženja

Kreirana su s namjerom da zajedno otkrijemo koje odnose i obrasce ponavljamo u životu, koje izbore nesvjesno donosimo i kako ih možemo mijenjati.

To su susreti na kojima, kroz vježbe disanja, autogeni trening i vođene meditacije, uranjamo duboko u sebe – učimo, prepoznajemo unutarnje obrasce i otvaramo prostor za istinsku promjenu.

Kroz tematske edukativne razgovore i vođene vježbe povezujemo se sa sobom na dubljem nivou, usklađujemo misli, tijelo i emocije te njegujemo unutarnji mir.

Druženja su online, održavaju se dva puta sedmično, a sve se snima tako da možeš pratiti u svoje vrijeme i ritmu. Iako ne moraš biti uživo prisutna, uvijek imaš direktan pristup meni.

Već smo prošli dva ciklusa, a u nastavku slijedi:

24. august – 23. septembar (Sunce u Djevici)
Tema: Usklađivanje misli, tijela i emocija — Inteligencija tijela
Zašto doći: Djevica “misli tijelom”. Učit ćeš čitati signale tijela, smirivati nervni sistem, postavljati ritam i zdrave granice.

24. septembar – 23. oktobar (Sunce u Vagi)
Tema: Odnosi su moje ogledalo — U tebi vidim sebe, i volim to što vidim
Zašto doći: Prepoznat ćeš obrasce u odnosima, podešavati DA/NE, njegovati mir u komunikaciji.

24. oktobar – 23. novembar (Sunce u Škorpionu)
Tema: Skidamo sve što više nisam ja — Sjenka nas čini cjelovitima
Zašto doći: Sigurno ćeš proći kroz transformaciju: otpuštanje onog što te smanjuje i integraciju sjene.

Napomena: Radimo uživo na Zoomu dva puta sedmično, sve se snima, pratiš svojim ritmom.

Prijave otvorene (zbog individualnog pristupa broj mjesta je ograničen).

Ako u srcu osjećaš da je vrijeme da se povežeš sa sobom, oslobodiš starih tereta, izađeš iz starih obrazaca odnosa i otvoriš prostor za nove, svjesne odnose – dobrodošla si.

Za više informacija, piši na hello@astrolabdar.com ili DM @astrolabdar.